Nekad kad slomimo dragu igracku, slomimo i sebe od pukog saznanja koliko nas je igra sa njom cinila sretnim

Za kratko vrijeme obuzima svaki dio moga bica, moje misli cvrsto ga drze u narucju milujuci mu crnu kosu dok dva plava bisera uokvirena u crne trepavice sklopljeno uzivaju. Strah me, ne znam da li vise kad je pored mene ili kad nije. Kad je pored mene sav napor ulazem da ne osjeti moju nervozu,…

Nastavi čitanje →

Ruku na srce , ne znam ni ko je on bio, a jos manje ko sam ja bila kad sam sa njim

„Mislim da trebamo novi pocetak?“ citam olovno hladna i ravnodusno spustem mobitel, jer trenutno imam mnogo veci problem, zapravo, genije sam za gubljenje stvari, upaljaca pogotovo, a jos veci za privlacenje svakojakih individuo oko sebe, tako da sam na zahjev da mi da vatre, dobial gratis upaljac i ponudu za ples, od cudno razigrane ekipe…

Nastavi čitanje →

Koračam, zima, ne oko mene, u meni. Smijeh, ne moj, oko mene. Ja, svuda osim ne u sebi.

Zbunjujuće tumuram po mračnim ulicama misli, i uprkos svim zagrljajima i dodirima proljetnih jutara i aprilskih mrazeva, i dalje se nagomilava taj hamelj čemera i sjete. Sve šarenilo ovog svijeta posteje ko isprano poderana krpa,bezvrijedna, sve jorgovanske grančice imaju prljavo sivu boju Miljacke i miris smoga Sarajeva, čudim se oduševljavanju drugih na radost proljeća naspram…

Nastavi čitanje →

Ako srce srcu u susret žuri ne postoji te zemlja gdje ne izrasta egzotično drveće ošamujući ljepotom kao Semiramidini vrtovi

Vodjena ono starom mudrošći : “Kako posiješ tako poženješ“ i danas pokušavan očistiti crnu zemlju ispod noktiju , zaradjenu uranjajući ruke duboku u zemlju da posijem zrno ljubavi udahnutu nadom da će izrasti u šareno stablo dugine sreće koja oduzima dah . Znam da je svako pravilo napisano i izrečeno da bi se kršilo, ali…

Nastavi čitanje →